Kako sam potrošio milion eura...(5)
U svakom slučaju prohtevi su počeli progresivno da rastu. Tako sam shvatio da onaj koji kaže da nevoli novac i da novac nije sve u životu je direktan nasljednik, ili vrlo blizak rođak pinokiju. Tako je i mene povukla sva ta igra sa novcem i mogućnosti koje ti je pružao u srazmeri sa njegovom količinom. Jedino je nezgodno kada zahtevi počnu da budu malo skuplji od mogućnosti. Ukoliko niste maksimalno oprezni tu polako upadate u mašinu koju pokreće novac. Moram priznati da je u određenim momentima novac na mene delovao kao droga. Bio sam totalno smiren jedino u momentima kada sam imao par desetina hiljada eura na "lageru". Koliko god se on brzo gomilao, čini mi se da je odlazio bar duplo brže. Verujte da taj tempo trošenja teško ko može da izdrži. U banci sam imao konstantno pristup milionima. S obzirom da je jako teško bilo držati takav novac pod kontrolom i u svakom momentu znati koliko ga ima, palo mi je na pamet da ponekad iskoristim par stotina, pa zatim par hiljada, pa zatim par desetina hiljada eura itd... Kada god mi je trebalo poslužio sam se sa tim novcem. Pošto sam ja bio zadužen za sve, nikome nije ni palo na pamet da me kontroliše. Obezbeđenje su bila dva bivša policajca koja sam zaposlio tu jer mi je bilo žao da se pate po ulici za četiri puta manju platu. Zahvalnost su iskazivali svaki dan. Bili su u suštini obri momci koji ne razmišljaju mnogo i ne postavljaju suvišna pitanja. Baš takvi su mi i trebali na toj poziciji. Dobra strana, pardon, manje loša strana svega ovoga je što sam ispoštovao onu staru poslovicu "na greškama se uči". Moram se osvrnuti i na to da sam imao udela i u još nekim poslovicama kao što su: "sada da vidimo čija baba tuđu biciklu vozi" i "sada znamo ko kosi a ko vodu nosi, i ko puca a ko čaure kupi". Na polovini kraja ove priče, kada sam počeo vraćati novac, opet sam ponovio grešku. Oslonio sam se na ljude kojima sam mnogo pomogao u životu. Pokazalo se kasnije da je ta greška bila fatalna. Teško da će mi se ovakav propust dogoditi i treći put. Strpljivo čekam komentatora u svojoj glavi kada bude saopštio: "And the winner is...", posle čega ja izlazim ponosno sa pobednički uzdignutim rukama. Moram reći da nikome ne mislim ništa loše, ali živim za trenutak kada će svi videti da su se prevarili i da su me prerano napustili. Mada mislim da će i njima biti jako krivo što me nisu podržali jer su uvek znali da se meni mogu obratiti za pomoć bilo kakve vrste. Izvinjavam se jos jednom, "mogli su", sada više ne. Najgora etiketa koju možete da dobijete od porodice, prijatelja i poznanika je titula "dobrog" momka. Znate ono, kada god neko pita za Vas oni kažu "to je mnogo dobar momak, hoće da pomogne, svima izlazi u susret, ima dobru ženu, ima decu, dobar posao, odgovoran je", i svi epiteti koji u sebi sadrže neke tajne ideale svih njih. Najgora je iz tog razloga što Vam u životu u tom slučaju nisu dozvoljene greške. Tačnije, svi se mnogo iznenade kada "dobar" momak uradi nešto loše i svaki razgovor na tu temu počinje sa rečenicom: "Pa kako je moguće da onako dobar momak napravi nešto tako?" ili "Pa ti si bio mnogo dobar momak, šta ti je to trebalo?". I onda te svi osuđuju mnogo više nego što to ustvari i zaslužuješ. Imam opet neku svoju filozofiju o tome. Sigurno, bez lažne skromnosti, svakome prija kada ga nazivaju "dobrim" momkom. Tako sam se i ja trudio da budem što je moguće više plasiran na top listi dobrih momaka. U svakom slučaju jako retko, ili skoro nikada nisam čuo da je netko rekao za mene nešto loše. I to je prijalo. Ali problem je u tome što mi sada njihov stav protiv mene u principu uopšte ne smeta. Kao što su se oni prevarili da sam ja dobar momak, tako sam i ja živeo u zabludi da je važno šta drugi misle o tebi. Generalno, mislim da je ovako i mnogo bolje, jer kada napraviš nešto, uslovno rečeno loše, tome se svi nadaju i očekuju to od tebe. Ovako, ovo što sam ja napravio, za sve njih je bilo ravno katastrofi i u svakom slobodnom trenutku me neko spomene. Stvar je u tome da kada bi ih netko upitao šta sam to napravio, mislim da bi njihov odgovor stao u jedan red sveske na linije. Tako da kada bi bio pismeni zadatak sa temom: "Šta je to napravio Nemanja pa se o tome toliko priča?,. najverovatnije bi svi dobili čiste jedinice, iako su zaslužili nule......
1 Komentari |
0 Trekbekovi
